ciletovo susidstvo
Ponekad je za uspješan projekt, a onda i rekonstrukciju tradicionalne kuće potreban KONZERVATORSKI ELABORAT. U tim slučajevima, kao što je ovaj (koji je bio beznadni) na Visu, valja uspostaviti dobrosusjedske odnose, a onda ih i opisati u ELABORATU. Evo kako je kulminiralo elaboriranje za kućicu u jednoj viškoj vali >
U uvali se većina izgrađenoga iznajmljuje. Ne iznajmljuje se jedino dio kuće Zorotović – Božanić koji su u Australiji, a koje će kasniji sugovornik zvati klokani, kao ni istočna polovina ozakonjene kuće koja je u vlasništvu S.S., rođene Z.
Posljednja se ranije iznajmljivala, ali nakon što se S.S.-in muž muž zvani C, inače Pojar koji se tu udao (1984. godine je prvi put došao u tu kućicu), umirovio odlučio je prestati s praksom pa je on koristi u toplijem dijelu godine. Autoru elaborata je ostavio dojam osobe koja živi prema svim principima onog što Aristotel naziva osrednjost i sa svim kvalitetama koje iz te osrednjosti proizlaze.
Prilikom obilaska terena, C je bio zainteresiran za razgovor. Uoči početka razgovora je ponudio sve vrste pića. Kao specijalitet je istakao roze' vino njegovog prijatelja iz jednog drugog viškog naselja. C se želio informirati o planovima svojih susjeda, ali je također rado informirao autora o njemu poznatim pojedinostima uvale.
Razgovor na prvi pogled ne spada u znanstveni diskurs. Međutim, slikovito pokazuje izvjesno poštovanje prvenstveno prema osobama, a onda i prema prostoru, tako karakteristično za otočno stanovništvo, a samim time važno za planiranje potencijalne rekonstrukcije.
Za prvog vlasnika predmetnih nekretnina kojeg on poznaje je ocijenio slijedeće:
„Kupi je bit će za šest mijori marak, a proda je za više nego duplo. Ni osan godišć ništa lavoro nego bi se surga s jahte i dangubi po vali. Posje je kupi kuću u Ženku, ali mi je bi reka da mu je zo co je proda vo tote.“
Izjava očito pokazuje svijest građanina o tome čemu danas služe nekretnine, ne samo na Visu nego i drugdje po obali. Stanovnici ustupaju mjesto onima koji tu ljetuju. Naselja koja su faktički nastala u antici i otada se razvijaju i kontinuirano nastanjena posljednjih nekoliko desetljeća gube svoju stalnost.
U obostrano nostalgičnom razgovoru istakao je još kako se sjeća jednog od aktualnih suvlasnika predmetne nekretnine koji je „bi doša čistit“ kućicu. U mjerilu građanina Visa, a sudeći po tome što je suvlasnik svojim rukama, naočigled C.-u, uistinu očistio unutrašnjost (koja se u međuvremenu napunila smećem i obrasla kupinom), moglo bi biti da se radi o ozbiljnim ljudima. Kao bitan detalj istakao je i to da je „ti Slovenac bi reka da će tu donit mater živit“, a što bi svakako na neki način doprinijelo i kvaliteti njegovog života u uvali pa se interesirao za suvlasnikovu majku.
On sjedi na taraci. Na stolu su žmuli, vino, pivo, karte triestine, kanoćal, lampe, antiseptik sprej, tabak i čikopelnica, panule za lignje, oćale za vid, oćale za sunce... Praktički, sve što čovjeku koji živi u uvali treba da mu kvalitetno prođe dan. C zbija šale, ne ljuti se na šale na svoj račun. Pozorno sluša sugovornike, artikulirano se izražava i rezonira. Gosti su dobro došli. C ima mulić na koji je vezana barka s veslima i s uredno zamotanim motorom. Spremno je ponudio pomoć prilikom iskrcavanja pa je „odriši cimu“ i prebacio autora elaborata na mulić. Kod iskrcavanja onih za koje je ocijenio da bi se mogli spetljati je bio spreman da se dobro nasmije.
