Arhitektonski Kolektiv (Architecture Collective) is an architectural practice based in Split, consisted of three fellow architects, a civil engineer, and a number of regular collaborators of different professional profiles. The practice is oriented decisively towards research and action in the realms of contemporary architecture and territorial planning. The developed workshop methodology of the practice is capable of responding efficiently to different project scales, the dynamic variety of interests that define new global and local, cultural and technological landscape of today.

HOLYWOOD

HOLYWOOD

Sudjelovali / Participants:
autori: Mariana Bucat, Nikola Bojanić, Morana Ostojić; suradnici: Ivan Vidosavljević, Diana Magdić, Srđan Marinić
Objavljeno:
16.11.2018

BIOGRAFIJA TABULE RASE U dvadesetogodišnjici žnjanskog kaosa i bezakonja, analiza nasutog dijela natječajnog obuhvata je kratki povijesni pregled ljudi i događaja bitnih za nastanak i život Žnjana. ŽNJAN PRIJE PAPE Do prije četrdesetak godina na predjelu Žnjan nalazile su se manje stjenovite uvale. Prvo nasipanje mora dogodilo se prije početka Mediteranskih igara 1979. godine. Svoj današnji oblik plato je poprimio 1998., neposredno prije dolaska Pape Ivana Pavla II. u Split. ŽNJAN: NASLIJEĐE PAPE IVANA PAVLA II. Život ovakvog Žnjana počinje vrlo romantično. Žnjan je zemlja po kojoj se vozio i na kojoj je stajao za Hrvate u mnogočemu omiljeni Papa. Posvećena zemlja. Radilo se o njegovom drugom posjetu Hrvatskoj, od 2. do 4. listopada 1998. Stigao je u Zagreb, posjetio je zagrebačku katedralu, sastao se s dr. Franjom Tuđmanom i proglasio Alojzija Stepinca blaženim na misi u Mariji Bistrici. Treći dan proveo je u Splitu. Za splitsku prigodu odabrana tema bila je 1700-ta obljetnica grada. Najprije je održana misa na Žnjanu (oko 500.000 ljudi), a onda susret s mladima na Gospinu Otoku u Solinu. Poslije toga otišao je kući, u Rim. Praktično, Papa je Splitu donio najskuplju i najveću građevinsku parcelu na senzacionalnoj lokaciji. Izgradivih 250.000 m2 prvog reda do mora. Domaćim investitorima prilično bitan razlog da im Papa bude omiljen. KATASTARSKO I ZEMLJIŠNOKNJIŽNO STANJE Prema uvidu u zemljišne knjige, vlasnik sviju čestica unutar obuhvata je POMORSKO DOBRO. Načelno, pomorskim dobrom upravlja država, tj. Ministarstvo državne imovine. Ministarstvo može dodijeliti na upravljanje nekretninu lokalnoj samoupravi i sličnom tijelu. Iz niti jednog dijela natječajne dokumentacije nije jasno tko upravlja česticama niti tko će upravljati u budućnosti. U tom smislu je natječajna dokumentacija nepotpuna, a daljnji razvoj neizvjestan. Neizvjesnost se temelji na potencijalnom "dišpetu" eventualne promjene državne vlasti u odnosu na lokalnu i obrnuto. Zato je od vitalne važnosti što prije osigurati direktno upravljanje platoom. NASTANAK ŽNJANA: GRAĐEVINSKA DOZVOLA Gradnja ovakvog platoa je posebna vrsta građenja koja je u bilo kojem zakonu od 1992. do danas zahtijevala barem građevinsku ako ne i lokacijsku dozvolu. Ni iz jednog dokumenta ne može se ustanoviti temeljem kojeg upravnog akta je izgrađen plato. Dakle, plato se može smatrati nezakonitim. Prvorazredno planersko i arhitektonsko pitanje jest kako plato legalizirati u pomorskom dobru kada legalizacija u pomorskom dobru nije dopuštena, a kada se sam investitor odaziva na ime Pomorsko Dobro. NASTANAK ŽNJANA: SUSTAV IZGRADNJE Plato je nasuti teren, umjetni teritorij, prostor oduzet moru. Natječajne podloge ne sadrže nikakve podatke o načinu na koji je izgrađen. Nema snimke stanja morskog dna prije nasipanja (batimetrijska snimka), studije valovanja i drugih analiza koji prethode projektu. Nema projekta ili barem kakvog plana nasipanja, karakterističnog presjeka projektiranog i postojećeg stanja... Nije specificirano koliko je visoka voda u iskopu, koliki je uzgon na kojem predjelu, odakle je dovezena zemlja iz nasipa... S pravom se može sumnjati da projekt za ovako ozbiljan infrastrukturni zahvat nije postojao pa se naše projektiranje, nažalost, može zasnivati samo na pretpostavkama. Pretpostavit ćemo da je izveden opći kameno - zemljani nasip kao za trup ceste. Na djelu prema moru izvedena je školjera - obrnuti filter, tj. krupniji kamen prema moru. Prvi sloj prema moru (a zadnji u postavi) je krupni kameni nabačaj. Što veći kamen za valobran (kamen 1 - 2 m3). Ispod i iza su slojevi debljina 60 - 30 cm, 30 – 12,5 cm... 32 - 16 mm, 16 - 8 mm, 8 - 4 mm, 4- 0 mm. Slojevi su izrađeni nakon postave općeg nasipa kao završnog sloja prema moru. Sveukupna debljina nasipa je kontinuiranih 2,00 m. Na različitim udaljenostima izvedena su pera, izgrađena od općeg nasipa i školjere (svako 100 - 200 m jedno). Pera tvore uvale, razbijaju valove i sprečavaju odnošenje sitnog materijala. U moru su možda postavljeni podmorski valobrani do dubine velikog vala, paralelni s obalom. Možda dosežu visinu 2 - 3 m od površine pa se ne vide. Lome velike valove. ŽNJANSKI SUDSKI SPOROVI 2003. Državno odvjetništvo teretilo je Ljubu Ćesića Rojsa da je kao pomoćnik ministra obrane i načelnik Sektora za gospodarenje bez ovlasti zapovjedio izdavanje cigareta, kave i druge potrošne robe 66. Pukovniji - Zadruzi za izgradnju prometnica. Tužiteljstvo je tvrdilo da je Rojs u vrijeme priprema za dolazak Pape na Žnjan te 1998. nabavio robu u vrijednosti oko 2.3 milijuna kuna za pukovniju. Umirovljeni general je (vrijeme nepoznato) tužio državu zbog duga za obavljene radove tijekom izgradnje ceste na Žnjanu. Tužba je odbijena 2012. Rojs je u tužbi potraživao 35 milijuna kuna. Među svjedocima našao se i Andrija Hebrang koji je u vrijeme izgradnje bio ministar obrane. Hebrang je na sudu potvrdio kako je upravo on (Hebrang) naredio Pukovniji da za doček Pape sagradi plato. Ako se složimo da je Sveti otac otac (na neki način posvećenog) platoa, onda mu je Andrija Hebrang barem majka. Doduše, ispostavilo se kako se prilikom odabira izvođača Vladi RH potkrala greška. Naime, pokazalo se kako Pukovnija nije bila niti u sastavu hrvatskih Oružanih snaga, niti Ministarstva obrane (MORH-a). Dakle, nije mogla biti izabrana direktnom pogodbom već je trebala biti provedena javna nabava. "TKO JE JAMIO?*" *čuvena izjava Ljube Ćesića Rojsa Od 1998. do 2008. Grad Split plaćao je kredit za zemljane radove na Žnjanu. Od obećavanih sportskih i javnih sadržaja, akvaparkova i igrališta, nije sagrađeno ništa - tek jedan bijeli metalni križ koji i dandanas komemorira Papin posjet. Novi Žnjan postao je kvart na moru i eldorado za građevinske špekulante. Pitanje je na što je utrošen kredit na Žnjan ako se nekadašnji Pukovnik nekadašnje Pukovnije osjeća oštećeno za 35 milijuna kuna. GUBLJENJE VREMENA Prvi kafići na plaži počeli su nicati 2008. godine, dakle cijelih 10 godina poslije Pape. Bili su građeni potpuno bespravno i/ili su višestruko premašivali dozvoljene gabarite. Jedini dokument kojeg su kafandžije imali, a koji je zapravo bio samo preduvjet za izdavanje nekog odobrenja za građenje bilo je koncesijsko odobrenje. Građevinska inspekcija bila je izdala 23 rješenja o uklanjanju. U ljeto 2016. otvoreno je dodatnih 26 ugostiteljskih objekata s koncesijskim odobrenjima. Neki se jesu držali pravila "montaže". Koncesijska odobrenja izdavalo je Vijeće Grada Splita za koncesijska odobrenja na pomorskom dobru. Inače, koncesije moraju biti prilagođene Planu upravljanja pomorskim dobrom. U Planu nije bio određen maksimalan broj ugostiteljskih objekata i pripadajućih terasa, nego su se odobrenja s maksimalnim veličinama dodjeljivala po zahtjevu. Odluku o svakom zahtjevu donosilo je spomenuto peteročlano vijeće. Vlasnici ugostiteljskih objekata početkom svake godine obnavljali su koncesiju za tekuću godinu. Ovdje se nameće dvojba jesu li vlasnici bili jako hrabri ili su imali sigurnost druge vrste da će svake godine dobiti koncesijsko odobrenje. Godišnji prihod Grada od kafića (iz članka u Telegramu 4.8.2016.) iznosio je tričavih 3 milijuna kuna. Kafandžije svakako mogu biti presretni i neizmjerno zahvalni državi koja ih je toliko dugo tolerirala da su mogli poslovati i stjecati bogatstvo. POSTOJEĆA PROSTORNO - PLANSKA DOKUMENTACIJA Od 2008. napravljen je velik broj zamisli, ideja, projekata, planova i konzultacija o Žnjanskom platou. Evo njihov pregled i suma troškova:

Plan koji je na snazi zove se DPU priobalnog područja Trstenik-Radoševac. Prvi put je izrađen 2000. godine. Otada je pretrpio 4 izmjene i imao 2 pročišćena teksta. Priča se da je autor urbanističkog plana, Srđan Šegvić napravio plan za 1 kunu, a poslije je istorbario vlasnike uzimajući im novac ako nisu željeli da im na parcelu uplani trafostanicu ili ako su željeli promjenu namjene iz poslovnog u stambeno. Gradska uprava u Baldasarovo doba nije znala da postoji plan pa je pogođen posao za idejnu studiju. Uvažavajući činjenicu da je DPU zakon sui generis, a ne projektirajući sukladno njemu, taj posao je bio nezakonit sam za sebe. Troškovima treba pridodati i ovaj natječaj koji iznosi još 570.000 kuna. Može se dakle reći kako je na planiranje Žnjana do sada potrošeno preko milijun kuna, a realizirano je tek pola predviđenog parkirališta i rušenje svega nezakonito izgrađenog. Međutim, budući da današnja gradska uprava priprema privremeno rješenje, nije neizvjesno da se niti ovaj natječaj neće realizirati, tj. da će privremeno rješenje postati RJEŠENJE. Prognoza realizacije proizlazi iz uzanci urbanističkih natječaja u gradu od 2005. Od njih 7 raspisanih, samo jedan je realiziran - Zapadna obala. Međutim, Zapadna obala nije realizirana prema pobjedničkom natječajnom rješenju već prema potrebama privatne firme tadašnjeg gradonačelnika Željka Keruma. Bez obzira na Kerumov politički trud, firma je otišla u stečaj. TREBA LI IŠTA STANARIMA ŽNJANA? Prema vlastitom istraživanju, u kontaktnoj zoni platoa - neposredno sjeverno i istočno, GUP-om je predviđena turistička namjena (T1). Pa ipak, trenutno je izgrađeno 00 zgrada, tj. 00 stanova. Samo su dva hotela. Budući da niti do sada stanovi nisu bili planirani, a jesu bili građeni i kupovani, može se pretpostaviti da će Splićani i dalje htjeti udobno stanovati pa će na to htijenje građevinski poduzetnici spremno odgovoriti gradnjom još više stanova. Spominjući ovo, legitimno je pitanje: "Gdje će grad predvidjeti minimalnu opremu novog (ozakonjenog nezakonitog) stambenog kvarta?"

"Holy Wood" je koncizno planirani pokušaj da umjetni teritorij postane prirodni. Na platou je najprije projektirana sadnja šume. Receptura počinje s identifikacijom zatečenih stabala kao odličnog indikatora mogućnosti preživljavanja pojedinih vrsta. U 1. fazi, cca 60 godina, trebala bi biti zasađena pretežno alepskim borom koji bi se u 2. fazi mijenjao crnikom. Uz pravce centurijacije su čempresi; po obalnoj liniji tamarisi koji štite od juga i posolice; lovori, otporni na vjetar, su ograde intimnijih prostora; uz otvorene javne sadržaje smokve, rogači itd. Otkopavanje rupa za sadnju stvara višak zemljanog materijala koji bi mogao kreirati novu topografiju. Uvažavajući novu topografiju, postojeće bujice i pješačke pravce, u "nivou prizemlja" stvara se mreža potencijalnih javnih prostora. U "nivou katova" stvara se šareni tapet raznolikih mediteranskih kultura. Sav kolni promet u kretanju i mirovanju u postojećem stanju spada na jedan serpentinasti cul-de-sac s dvostranim parkiranjem. Prometno rješenje je zaustaviti kolni promet uz rub šume, postaviti svojevrsnu ogradu. Nova parkirališta predviđena su iznad postojećih. Tako je osigurana povoljnija visinska kota na koju se glavna prometna žila može uvjetno spojiti, i to na više mjesta. Budući je natječajni program predvidio samo maksimum izgradnje, u šumi nema izgradnje osim infrastukturnih folliesa koji sadržavaju spremišta šumarskog alata, hranilišta za ptice, sanitarije i sl. Postojeća obalna linija diktira tri vrste plaža: urbana plaža - pojas gdje šuma prerasta u dvored, plitka uvala i kupalište na stijenama, sve "u debelom hladu". Ovakvim tretmanom platoa, postojeća gola mjesečeva površina pretvara ga u reprezentativno mjesto za druženje i slobodne aktivnosti.